Nađem vam se ja neki dan na "kavi" s frendicom i, kako to obično bude, pretresemo svaku temu koja se može nadovezati na ona osnovna pitanja, tipa: "Kako si? Radiš igdje? Čime se baviš? Imaš dečka?"...

Dođemo mi na temu njezine 5-godišnje veze. Ona se planira udati za tog tipa od kad su se upoznali. Meni osobno, a niti njenoj obitelji, tip se ne sviđa iz mnogo razloga (Jedan; nabacivao mi se iako sam jedna od njenih najbližih prijateljica. Dva; teška je "seljačina". Tri; agresivan je.)

Inače, spomene kako mu jedino ne bi oprostila nevjeru. Zanimljivo i degutantno, s obzirom da mu je oprostila to što je maltretira na svaki mogući način.

Sad si ja mislim... Što je to najbitnije u vezi? Je li fizička vjernost uistinu toliko bitna?

Ja sam za individualnost. Osoba mora biti "svoja". Imati vrijeme za sebe, svoje hobije, svoje prijatelje i svoje misli, zamjetke i osjećaje.

Intimnost. Ne fizička. Intimnost za mene znači bliskost, povezanost, povjerenje, osjećaj da je ta osoba uvijek tu za tebe i da te poznaje u trenucima kada sam sebe ne prepoznaješ.

Razumijevanje. Ne eventualno i slaganje o stanovitoj temi, već spremnost da poslušaš partnera bez osuđivanja.

Poštovanje. Važno je cijeniti osobu s kojom si i prepoznati trud koji ta osoba ulaže u vezu. Potrebno je tretirati dušu, misli i tijelo svog partnera kao da su najcjenjenije umjetničko djelo.

Zainteresiranost. Zbog ovoga je važno da partneri barem djelomično imaju sličan pogled na svijet te poneki zajednički interest.

Privlačnost. Premda riječ govori sama za sebe, važno je smatrati svog partnera seksualno atraktivnom. Isto tako je važno ne zapostaviti svoju vlastitu seksualnost, iz poštovanja prema sebi i svom partneru.

Iskrenost. Ne znači da mi partner mora reći baš sve, ali kad pitam, očekujem istinu.

Za mene je vjernost poklon. Ne očekujem ju, ali lijep je osjećaj dobiti je. Ne nalazi se na mojim prioritetima. Veza je za mene više od redovnog sexa. Sex je samo fizički. Mene zanima ona emocionalna stavka veze. Radije bih imala sve ovo nabrojano, nego vjernost. Prije bih oprostila (ako bih uopće i zamjerila) nevjeru, nego shvaćanje "zdravo za gotovo".

Kad je partner uz mene, želim da mi se potpuno posveti jer tada ne želim dijeliti njegovu pažnju s drugima. Ako osjeti fizičku potrebu dok nije sa mnom (npr. ako živimo u različitim gradovima), ne treba se sputavati jer ja ga ne bih htjela ograničavati. No, isto tražim za uzvrat, što ne znači da bih "privilegiju" iskoristila, već samo da ne želim biti limitirana.


Ja želim uživati u sebi, vezi i partneru, ali to ne mogu ako mi netko postavlja uvjete. Ne želim drugima postavljati uvjete. Ne želim da se netko mijenja zbog mene, niti to očekujem. U vezu ulazim s potpunom osobom, a ne u nadi da ću ju promijeniti.

Ne bih se osjećala dobro u vezi u kojoj su jedan ili oba partnera sputavani. Previše sam klaustrofobična za to.

U vezi se volim osjećati nevezano, neokovano. Želim se slobodno kretati kroz nju i u njoj.